Translation Folio: Poems by Marko Pogačar (Croatian)

Predmet (Izgubljen, U Svom Preteškom Tekstu)

Sjedi za svojim stolom,stišće šalicu (najmanju šalu)čaja, prinosi je ustima, pijei piše neprevodivo.

bez njega, cijelom dužinom,kroz prozor bi pržilo sunce–ovako bljesak, božji nišan,korača njegovim pročeljem,spuštenim čelom. bez njega riječine odrvenjuju:

putuju između tijela i vremenau snažno nigdje. proces je dug.značenje zamorno. on sjedi za svojimstolom, podiže šalicu, pije;

i to se pismo odmata kao predugipseći jezik, njega opsjeda misaoo usjevima. iz slova,tamnog pregiba grada, glasovi izviru,uspinju se, silaze i dugo šapuću: sjemenke

u nama nađite svoju zemlju.

An Object (Lost, in Its Complex Text)

He sits at his desk,clutching a mug (the countenance)of tea, brings it to his lips, drinksand writes untranslatable verse.

without him, the sun would be fryingthe entire stretch of the window—this way its flash, god's gunpoint,slowly strides along his front,lowered forehead. without him wordsremain rootless:

they travel between the body and timeinto a strong nowhere. the process is long.the meaning tiresome. he sits at hisdesk, lifts the mug, drinks;

and that text unrolls like a longtongue of a dog, haunted by a thoughtabout crops. from letters,the dark fold of the city, rise voices,they lift, descend and slowly whisper: good seeds

seek the rich soil inside him.

Susjedima (Moje Meso Je Jutros Spuštena Zastava)

Med se topi u čaju, potpuno, za razliku od mene u tebii tebe u ozbiljnoj glazbi,

predugi telefonski pozivi, nikada mjesta kad trebašslobodan stol, uvijek pokvareni liftovi,

stepenice razmotane u beskonačnost, kao razgovor o politici,i baš kada netko primijeti da se totalitarizam i demokracija

razlikuju samo u brojevnom sustavunestane slike i sve nanovo počinje: glasovi cure iz zidova,

potpuno bestjelesni, večer se spušta na dlanove, kao rudaru jamu, ipak, cipele ostavljene

pred vratima dokazuju da postoje živi. ali što znači živjeti,dok zima dolazi kotrljajući se kao hladni dah iz mog grla,

i svija gnijezdo u tamnom alfabetu; svi ti užurbani nepoznatiljudi s poznatim imenom, popodne prelomljeno na dvoje, kao Koreja,

čaj u kojem je med već do kraja otopljen, nerazdvojivo,i ta viskozna otopina je ljubav; kako stići do tebe; kako te dohvatiti?

To Neighbors (This Morning My Flesh Is a Half-Staff Flag)

Honey melts in tea, completely, unlike me in youand you in classical music,

overly long phone calls, never a table when you need oneperpetually broken elevators,

steps unfolded into eternity, like a conversation about politics,and when someone notices that totalitarianism and democracy

differ only in numbersthe picture disappears and all starts anew: voices drip from walls,

bodiless, and the night descends onto the palms, like a minerinto a drill-hole, still, the shoes left

by the door prove the living exist. but what does it mean to live,while the winter arrives rolling like a cold breath out of my throat,

and builds a nest in a dark alphabet; all those strangers with familiarnames, rushing, an afternoon broken in two, like Korea,

the tea in which honey has already melted, inseparably,and that viscous liquid is love; how do I get to you; how do I reach you?

Lijepo Je

Lijepo je disati proljetni zrak na Sočii pri tom ne biti mamuran.upijati kapljice s izvora i onda u njima teći.lijepo je dobro se osjećati. imati snageza bilo kakav oblik vjere koja ne naudi drugome,dakle, ne imati.također je lijepo živjeti u Bosutskoji vjerovati da ona postoji.svakog jutra ući u trgovinu i kupiti kruh, jesti ganad novinama koje si našao u pošti.lijepo je kad te pošta pronalazi i kad ti možeš pronaći poštu.pronalaženje je, općenito, lijepo.pronaći...